Management u radiologiji

Managment je proces oblikovanja i održavanja odnosa u okruženju u kojem pojedinci, radeći
zajedno u grupama, djelotvorno ostvaruju zadane ciljeve. Manager osigurava racionalnu uporabu
raspoloživih resursa kako bi ostvario što bolji poslovni i financijski rezultat, uz što manje ulaganje, odnosno troškove.

Management obuhvaća 5 bitnih funkcija:

▪ PLANIRANJE;
▪ ORGANIZIRANJE;
▪ KADROVSKO POPUNJAVANJE
▪ AUTORITET;MOTIVACIJA;
▪ LEADERSHIP;VOĐENJE

Planiranje je proces postavljanja ciljeva i određivanje potrebnih koraka za njihovo postizanje.
U ostvarenju ovog procesa postoji više vrsta planova: misija, ciljevi, strategija, poslovna
politika, postupci, pravila, programi i financijski plan.
Planovi se razlikuju po sadržaju, dometu i nivou.
Pri samom procesu planiranja prolazi se kroz 5 faza:

1. svijest o prilici za novi proizvod;
2. postavljanje ciljeva;
3. odabir alternativnih putova;
4. izvedbeni plan;
5. organiziranje financiranja.

Organiziranje vodi računa o strategiji, ciljevima,unutrašnjim i vanjskim čimbenicima.
Suvremene organizacije slijede uglavnom 4 osnovna tipa: funkcionalni, proizvodni, teritorijalni i matični.
Management određuje unutarnju strukturu, zadatke i odnose organizacijskih podjedinica.
Mora detaljno opisati poslove svakog izvršitelja. Odabir kadrova predstavlja velik izazov, jer
ciljeve mogu ostvariti samo motivirani i zadovoljni pojedinci. Kadrovska politika sastoji se
od planiranja potrebe, odabir kadrova, planiranje usavršavanja, komunikacije i motivacije.
Autoritet je ključ motiviranja.
Oslanja se na nekoliko izvora: prisila, nagrađivanje, pozicija, stručnost i prenesena moć.
Za uspješno motiviranje najvažnije su komunikacijske vještine.
Kvalitetan manager zna uputiti zaposlenike da « rade na svoj način».
Važno je razviti osjećaj povjerenja. Ako postoji povjerenje smanjuje se prirodni otpor prema promjenama, koje su nužne da se posao obavi učinkovito.
Vođenje je proces utjecanja na pojedinca tako da spremno ostvaruju zajedničke ciljeve.
Svaki manager ne može biti lider, ali niti lider automatski dobar manager.
Kada su ciljevi ostvareni, kad postoje kadrovski i materijalni resursi, lider postaje najvažnija
funkcija. Lideri su mobilizatori i aktivatori grupe, model i primjer ponašanja ostalima.
Utjecaj lidera treba biti temeljen na njegovim osobnim svojstvima, znanju, vještinama, kulturi.
Vođe su sposobne inspirirati i stvoriti sljedbenike.
Važna je funkcija manager-kontrola.
Kontroliranje je trodjelni proces:

1. postavljanje standarda;
2. mjerenje osobe prema standradima
3. korekcije

Manager mora uspostaviti sustav kontrole koji može biti na principu postave veze, pravodobno
informiranje ili sustav usmjeren prema budućnosti.
Tehnike kontrole su financijska mjerila, analiza omjera i analiza povrata kapaciteta.
Kontrola omogućava brzo uklanjanje pogrešaka.
Naravno ako se pretjera u kontroli, ugušit će se inicijativom i izgubiti motivaciju pojedinca.
Važno je dobro uravnotežiti sve osnovne funkcijemanagmenta.


Zdravstvo i u svijetu i kod nas doživljava promjene koje su povezane s društvenim i gospodarskim razvojem. Svekoliki razvoj postavlja zdravstvu sve veće zahtjeve i traži modernog čovjeka i razvijenu tehnologiju. Ciljevi modernih zdravstvenih ustanova, uz stručnost i kvalitetu pruženih usluga, sve su više usmjereni ka cilju osiguravanja što kvalitetnijeg zbrinjavanja pacijenata i ekonomskoj učinkovitosti sustava.
Put do kvalitete pri obavljanju uslužnih djelatnosti, kao i u sveobuhvatnoj kontroli sustava kvalitete, je dugotrajan. Raditi se mora po fazama, karakterističnima za piramidu kvalitete koju čine:
kontrola kvalitete usluga, osiguranje kvalitete usluga, kontrola sustava kvalitete i, konačno,
sveobuhvatna kontrola i nadzor toga sustava.

Na putu do postizanja kvalitete veliku pomoć predstavljaju standardi kvalitete koje određuje
organizacija u skladu sa zahtjevima i očekivanjima korisnika.
Uspostavljen sustav kvalitete na radiološkim odjelima mora osigurati primjereno visok
nivo kvalitete radioloških usluga kojima će se osigurati točnost dijagnostičkih informacija kao i
smanjenje na najmanju moguću mjeru troškova i optimalnih doza koje bolesnik mora primiti. Kod već uspostavljenih sustava kvalitete radioloških usluga pozornost je potrebno usmjeriti na tri točke:
osiguravanje odgovarajućeg nivoa zbrinjavanja
pacijenata, stručnost i kvalitetu provedenih
radioloških usluga te vođenje politike sustava
kvalitete.


Kvaliteta radioloških usluga

Radiologija je grana medicine koja obuhvaća dijagnostičku radiologiju, radioterapiju i
dijagnostiku te terapiju radioaktivnim izotopima (nuklearna medicina), dakle, sva ona područja kod kojih se izvori zračenja koriste za utvrđivanje i liječenje bolesti.
Uspostavljen sustav kvalitete na radiološkim odjelima mora osiguravati primjereno visoku
kvalitetu radioloških usluga koje će garantirati točnost dijagnostičkih informacija, uz najniže
moguće troškove i optimalne doze koje pacijent mora primiti.
Na sustav kvalitete u radiologiji utječu dva važna čimbenika: čovjek i tehnika, odnosno tehnološka oprema.
Ljudski čimbenici koji utječu na kvalitetu su:

a) znanje koje podrazumijeva određenu količinu informacija koje su potrebne za rad s tehničkom
opremom i pacijentima,
b) motivacija koja ovisi o nekim unutarnjim potrebama ili pak vanjskim podražajima
(pohvale, kritike, natjecanje, sudjelovanje, novčane stimulacije…),
c) sposobnost za rad – osobno svojstvo koje radnicima omogućava da u jednakim uvjetima i
uz istu stručnu osposobljenost postignu različit uspjeh,
d) stupanj raspoloženja za rad, koji je različit: dobro raspoložen za rad (čovjek koji nije
umoran i koji obavlja posao bez napora i problema),raspoloženje za rad uvjetovano stresom na
radnom mjestu ili kod kuće, raspoloženje za rad uvjetovano umorom kao
posljedicom dugotrajnog fizičkog ili umnog rada, raspoloženje za rad uvjetovano bolešću i
posljedicama akutne ili kronične bolesti uslijed dugotrajnih negativnih i štetnih
utjecaja u radnoj okolini i izvan nje.

U radiologiji je za osiguranje kvalitete izuzetno važan pravi izbor tehnološke opreme. Na izbor
primjerene opreme utječe više čimbenika:

– funkcijske mogućnosti aparature i opreme,
– kvaliteta izrade,
– mogućnost i brzina servisiranja te
– cijena aparature.

Sustav kvalitete radioloških usluga nužno je
sagledavati s tri aspekta:

1. omogućavanje brzog zbrinjavanja pacijenata,
2. stručna kvaliteta radioloških usluga,
3. vođenje politike sustava kvalitete.
Glavni čimbenici koji utječu na kvalitetu
radioloških usluga su:

- dobro zbrinjavanje pacijenata,
- dosljedno provođenje mjera zaštite od zračenja,
- testiranje opreme,
- održavanje i servisiranje opreme,
- protokol,
- praćenje procesa,
- analiziranje procesa,
- sastanci sa zaposlenima,
- obrazovanje i stručno usavršavanje.

Glavne značajke dobrog radiološkog procesa su:

– Pravilnost dijagnostičkog postupka liječenja.Proces mora osiguravati učinkovito rješavanje
kliničkih problema, s osnovnim ciljem osiguravanja potrebnog nivoa kvalitete. Proces
mora izbaciti za pretrage i liječenje nevažne zahtjeve.
- Težnja k smanjenju terapijskih doza kao i pretraga na najmanju moguću mjeru.
–Postizanje udobnosti i zaštite privatnosti pacijenta.
– Postizanje odgovarajuće komunikacije između pacijenta i osoblja.
– Smanjenje troškova uslijed kvarova tehnološke opreme tijekom pretraga.

Značajke lošeg procesa su:

– pogrešna dijagnoza,
– povećani rizik zbog ponavljanja pogrešaka,
– nepotrebno opterećivanje pacijenta pretjerano visokim terapijskim dozama,
– nelagoda za pacijenta,
– povećanje troškova.


Sustav kvalitete zbrinjavanja pacijenata


Korisnik radioloških usluga ocjenjuje ne samo konačni rezultat pružene usluge, točnost
postavljene dijagnoze i primjerenost postupka liječenja, već i kompletan proces provođenja
usluge. U procesu ponekad može doći do razlike između očekivane i stvarno polučene kvalitete
radiološke usluge.
Ugled kompletnog procesa ovisi o više čimbenika:

1. Prvi dojam pacijenta kada dođe na odjel. Pri tome je vrlo važna oprema u čekaonici koja
bi morala biti udobna, ugodna, neformalna, s mogućnošću prikazivanja postupaka
dijagnosticiranja putem ekrana, uz laganu glazbu, dostupnost različitih revija i automate
za piće. Svrha svega toga je učiniti vrijeme čekanja na postupak što kraćim.
2. Komunikacija s pacijentom mora biti razumljiva, puna poštovanja njegove osobnosti,
ugodna, s naglaskom na zaštiti privatnosti i poštivanju profesionalne etike. Naputci za
postupak liječenja moraju biti dovoljno jasni i razumljivi.
3. Zbrinjavanje pacijenta mora biti profe sionalno, s osnovnim ciljem postavljanja točne dijagnoze
i liječenja odnosno terapije koja mora biti odgovarajuća uz primjenu najmanje moguće
terapijske doze za pacijenta.
Poštivanje protokola pri provođenju radioloških usluga zasigurno će utjecati na smanjenje
pogrešaka i podizanje nivoa njihove kvalitete za pojedinog pacijenta.

Pri tome su važni sljedeći procesi:

prije početka pretrage,
tijekom pretrage,
po okončanju pretrage.



Stručna kvaliteta radioloških
usluga


Stručna kvaliteta radioloških usluga predstavlja temeljni preduvjet kvalitetnog provođenja usluga koje će u potpunosti zadovoljiti njihove korisnike.
Kontrolu stručne kvalitete u radiologiji provode rendgenolozi, medicinski fizičari, inženjeri radiologije, serviseri opreme i vodstvo, svatko od njih u okviru svojih ovlasti i odgovornosti.

Kontrola kvalitete tehnološke opreme

Kontrolom kvalitete opreme korištene u radiologiji utvrđuje se jesu li pojedina svojstva sustava u optimalnom stanju. Temelj kontrole kvalitete predstavlja izbor parametara, koji uvjetuju kvalitetu i koje je moguće provjeravati. Kontroliranjem parametara utvrđuje se i provjerava prihvatljivost odstupanja od optimalnih vrijednosti prije nego što mogu
imati utjecaj na kvalitetu usluga.
Principi za ostvarivanje kontrole kvalitete opreme su:

1. Prijemni testovi koji predstavljaju prvi korak u procesu praćenja kvalitete i kontroliranja
funkcioniranja aparata u skladu sa specifikacijama proizvođača i testiranja sustava
u okviru kliničke djelatnosti. Prijemni testovi koji uključuju preispitivanje sustava prije
početka rada, a istovremeno određuju vrijednost pojedinih parametara kvalitete – referencijske
vrijednosti.
2. Referencijski testovi kojima se mjere karakteristike sustava u kliničkim uvjetima u
vrijeme provođenja testova kompatibilnosti putem instalacije. Oni se provode periodično,
nakon servisa, većeg kvara, zamjene pojedinih dijelova ili u slučaju zamjene lokacije
aparata. Detalji testova i rezultati moraju biti dokumentirani i komparirani s prethodnim
rezultatima.
3. Rutinski testovi omogućavaju konstantnu kvalitetu djelovanja i određivanje stupnja
slabljenja s karakteristikom vremena. Rutinsko testiranje omogućava provjeru stabilnosti
sustava, možebitnu potrebu zamjene pojedinih dijelova i njihove primjerenosti za klinički
rad. Učestalost provođenja tih testova ovisi o promjenama i o njihovu utjecaju na
kvalitetu sustava. Rezultati testova moraju biti evidentirani.
4. Vođenje dinamike rezultata, reagiranje na odgovarajući način, te uočavanje promjena
u odnosu na osnovno stanje, omogućava određivanje zadovoljivog stupnja slikovnog
prikaza, zadovoljivost parametara aparature u skladu s naputkom proizvođača za upotrebu i
konstantom parametara kvalitete aparature.

Zaštita od ionizirajućeg zračenja

S porastom primjene ionizirajućeg zračenja u medicini konstantno se povećava i opterećenje
odnosno izlaganje populacije zračenju. Pri tome je nužno uzeti u obzir i dosljedno provoditi mjere
zaštite u cilju smanjenja terapijske doze. Pri toj zaštiti od zračenja najvažniji su naputci ALARA
(As Low As Reasonably Achievable): dozu je potrebno sniziti koliko je to razumno moguće.
Pri tome vrlo važnu ulogu ima liječnik specijalist, koji prije svake radiološke pretrage ili liječenja
mora ocijeniti korist koju će pacijent imati kada se postavi dijagnoza ili liječenje, kao i štetu koja
može nastati kao posljedica primljene terapijske doze. Inženjer radiologije mora prije svakog
radiološkog zahvata obaviti razgovor s liječnikom, a pretragu voditi tako da dosljedno primjenjuje sve mjere zaštite i da ne izlaže pacijenta nepotrebnim
previsokim dozama ionizirajućeg zračenja. Radioaktivnost kao pojava starija je od života na
Zemlji. Stogodišnje proučavanje radioaktivnosti dostiglo je neslućen stupanj razvoja i široko polje
primjene radioaktivnih elemenata u svakodnevnom životu. Primjena ionizirajućeg zračenja danas je nužna i neizbježna u industriji, poljoprivredi, hidrološkim istraživanjima, na području
pridobivanja energije i, dakako, u medicini (dijagnostika, radioterapija, nuklearna medicina).
Čovjek je osim pozitivnih spoznao i sva negativna svojstva, odnosno biološke učinke, ionizirajućeg
zračenja. Istodobno se, i to vrlo rano, razvijao i razvio sustav zaštite od ionizirajućeg zračenja,
odnosno radiološka zaštita. U vrijeme prvih pravila za to područje ili su se, pak, uz određene
dopune i prilagodbe, primjenjivala pravila zaštite s područja tretiranja drugih opasnih tvari.
Bio je potreban samo korak do sistematičnog zakonodavnog normiranja, odnosno pravnog
reguliranja te problematike. U skladu s novim specifičnim stvarnim prilikama bilo je potrebno
oblikovati novu specifičnu pravnu regulativu. Tako se desetljećima stvarala nova pravna grana
nuklearno pravo.

Stručna naobrazba davatelja usluga


Preduvjet za kvalitetno izvršenu uslugu, uz kontrolu kvalitete tehnološke opreme i provođenje
mjera zaštite od ionizirajućeg zračenja, predstavlja odgovarajuća stručna osposobljenost, tj. naobrazba inženjera radiologije.
Stručna znanja stječu se ponajprije na studiju, a nakon toga kroz poslijediplomsko obrazovanje.

Vođenje politike sustava kvalitete

Pri uspostavi, održavanju i razvoju sustava kvalitete najvažnije je da se pojam kvalitete tretira kao filozofija cijele organizacije. Pri tome su presudni uloga i odgovornost vodstva.
Zadaci i odgovornosti vodstva u sistemu kva litete su:

1. Definiranje politike i ciljeva kvalitete. Najprije je potrebno definirati politiku kvalitete, i
dokumentirati je, a zatim postići njezino razumijevanje, provođenje i održavanje kod
svih zaposlenika. Politika kvalitete mora definirati pravce djelovanja, temeljne ciljeve,
izvore i uvjete za realizaciju planiranih ciljeva, strategiju organizacije, njezinu organizacijsku
strukturu, načela i pravila ciljnog ponašanja, odrediti stav vodstva u odnosu na kvalitetu, te
osigurati stalno praćenje i redovitu raspravu o procesu vođenja kvalitete na svim redovitim
sastancima vodstva.
2. Definiranje osnovne organizacijske sheme i sistematizacije radnih mjesta. Definirane
i dokumentirane moraju biti odgovornosti i ovlasti za korištenje, provođenje i verifikaciju
poslova koji utječu na kvalitetu. Dakle, potrebno je definirati međusobne veze među
zaposlenicima te osigurati sredstva i ljude za provjeravanje. Upravni aparat koji skrbi za
provođenje radnih i verifikacijskih aktivnosti mora biti za to obrazovan i mora raspolagati
potrebnim dokazima. Odmah na početku potrebno je postaviti predstavnika vodstva
za sustav kvalitete, koji će biti ovlašten za provođenje svih aktivnosti u cilju uspostave,
provođenja i održavanja sustava kvalitete.
Predstavnik vodstva mora izvještavati vodstvo o funkcioniranju i uspjesima sustava kvalitete.
jednostavnih zaštitnih mjera postojala su specifična.
3. Kontrola od strane vodstva. Vodstvo mora provoditi kontrolu skladnosti.
Sustav kvalitete mora zadovoljavati zahtjeve izabranog standarda, određene politike kvalitete i ciljeva kvalitete.
Sustav kvalitete mora sadržavati elemente koji će osigurati skladnost i učinkovitost sustava:

1. Postupci sustava kvalitete – potrebno je pripremiti plan provođenja nužnih
dokumentiranih postupaka, odnosno protokola, u ovisnosti prema samom sustavu kvalitete, te
ih učinkovito provoditi.
2. Planiranje kvalitete – kvaliteta mora biti planirana te je stoga potrebno odrediti i
dokumentirati načine i postupke za ostvarenje zahtjeva kvalitete. Planiranje sustava kvalitete
potrebno je uskladiti s ostalim zahtjevima sustava kvalitete.
3. Nadzor i učinkovito sagledavanje dokumenata i podataka – potrebno je uspostaviti sustav za
kontrolu dokumenata i podataka, koji mora biti usklađen sa standardima i planovima.
Također je potrebno planirati procese koji neposredno utječu na kvalitetu. Oni moraju
obuhvaćati:

– dokumentirane postupke, kojima se određuje način provođenja usluga i servisiranje, kako
ne bi, uz njihov izostanak, došlo do negativnih utjecaja na sustav kvalitete ,
– uporabu odgovarajuće opreme i radnog okoliša,
– skladnost s referencijskim testovima i planom kvalitete,
– nadziranje relevantnih parametara procesa i karakteristika usluga,
– odobravanje procesa i opreme,
– kriterije za provođenje usluga,
– održavanje opreme čime se garantira sposobnost procesa.
Planiranje kontrole kvalitete omogućava provođenje pravovremene i učinkovite kontrole
materijala (opreme i usluga). Planom kontrole regulira se:
predmet kontrole, način i postupak kontrole, vršilac kontrole, vrijeme provođenja kontrole, te njezin obim.
Postupci za provođenje preventivnih mjera moraju uključivati i:
uporabu primjerenih izvora informacija za utvrđivanje, analizu i uklanjanje potencijalnih uzroka neskladnosti; potrebne mjere i pravce djelovanja za rješavanje problema
koji iziskuju provođenje preventivnih mjera; nadzor preventivnih mjera kojima se osigurava
njihova učinkovitost i sigurnost, kao i obvezatno podnošenje tih informacija i mjera vodstvu koje će izvršiti kontrolu istih.
U sklopu sustava kvalitete potrebno je provoditi odgovarajuće osposobljavanje te primjerenu skrb za kadrove, što predstavlja garanciju učinkovitosti sustava.
Važnu ulogu pri osiguravanju kvalitete ima i stvarna primjena i participativni način vođenja za
koji je karakteristično vođenje i pomoć, motivacija, podjela odgovornosti te otvorena komunikacija.


Zaključak

S obzirom na činjenicu da se mnoge radiološke usluge provode u javnim zdravstvenim za vodima, tu problematiku treba promatrati slo jevito. Za
kvalitetu radioloških usluga odgovorni su država, Fondovi zdravstvenog osiguranja, vodstvo, direktni vršitelji tih usluga i pacijent, svatko u okviru svojih mogućnosti i ovlasti.
Značajnu ulogu u procesu poboljšanja kvalitete ima vodstvo organizacije, koje mora donijeti
čvrstu odluku i opredjeljenje za vođenje procesa poboljšanja kvalitete izvršenih usluga. U Sloveniji postoji nekoliko organizacija koje su se odlučile
da usmjere svoje djelovanje i napore za podizanje nivoa usluga. U tome smislu pokrenut je pilot
projekt poslovne odličnosti, a neke od organizacija odlučile su se i za pridobivanje standarda ISO
9000. Pri uspostavi, održavanju i razvoju sustava kvalitete najvažnije je da se pojam kvalitete shvati kao filozofija cijele organizacije. Važnu ulogu
i odgovornost pri tome mora preuzeti vodstvo postavljanjem jasnih definicija politike i ciljeva
kvalitete, definiranjem osnovne organizacijske sheme i sistematizacijom radnih mjesta te
pregledom skladnosti i učinkovitosti sustava kvalitete.
Na nivou vodstva organizacijskih jedinica stalan proces mora biti proces podizanja kvalitete
radioloških usluga. Radiološki odjeli dijelovi su velikih zdravstvenih
zavoda zbog čega voditelj odjela mora preuzeti skrb i odgovornost za kvalitetu provedenih
radioloških usluga.
Zadaci i odgovornosti voditelja radiološkog odjela su:

– usklađivanje politike i ciljeva kvalitete vodstva zavoda s politikom i ciljevima radiološkog
odjela,
– definiranje organizacijske sheme radiološkog odjela i koordinacija s drugim odjelima u
zavodu,
– sistematizacija radnih mjesta i definiranje međusobne povezanosti zaposlenih,
– definiranje odgovornosti pri radiološkim zahvatima u skladu s propisima,
– imenovanje predstavnika za sustav kvalitete, pregled skladnosti i učinkovitosti sustava
kvalitete,
– priprema i dokumentacija radioloških postupaka,
– definiranje i planiranje radioloških procesa i koordinacija s drugim procesima povezanim s
radiološkim uslugama.
S obzirom na specifičnost radiologije, svaki bi zavod, neovisno o njegovoj veličini, morao imati
određenu osobu odgovornu za kvalitetu radioloških usluga.
Zadaci i odgovornosti predstavnika radioloških odjela na području kvalitete:

– definiranje radioloških postupaka, uključujući i naputke za primjenu i program radioloških
zahvata,
– uporaba odgovarajuće opreme, u skladu s kriterijima prihvatljivosti za pojedinu vrstu
zahvata koje propisuje Ministarstvo zdravstva, na prijedlog Stručnog odbora za zaštitu od
zračenja u zdravstvu,
– osiguravanje provođenja stručnog nadzora radiološke opreme, uz provjeru primjerenosti
radiološke opreme za provođenje radioloških zahvata, kao i testove prihvatljivosti prije
početka korištenja, redovite testove i testove nakon više zahvata na radiološkoj opremi,
– vođenje evidencije radiološke opreme, servisiranja i održavanja, redovitog testiranja, te
zabilješke o provjeri kvalitete opreme,
– zbog štetnih učinaka ionizirajućeg zračenja na pojedinog pacijenta ili na njihovo potomstvo
potrebno je definirati i nadzirati provođenje programa zaštite od ionizirajućeg zračenja,
– uspostava i vođenje zbirke podataka o osobnim dozama radioloških pretraga,
– skrb za obrazovanje i stručno usavršavanje osoba, koje vrše radiološke pretrage,
– kontrola kvalitete radioloških pretraga, analiza grešaka koje nastanu tijekom provođenja
pretraga i predlaganje mjera za uklanjanje i smanjenje istih,
– motivacija za kvalitetu radioloških zahvata.

Poboljšanje kvalitete radioloških usluga na nivou neposrednih davatelja usluga.
U neposredne davatelje radioloških usluga možemo ubrojiti inženjera radiologije, liječnika,
a u određenim slučajevima i medicinsku sestru.
Zbog specifičnosti radiologije, koja zahvate vrši uz pomoć, odnosno primjenu ionizirajućeg zračenja, svi neposredni davatelji usluga moraju biti
primjereno osposobljeni za radiološke pretrage, a također moraju imati i odgovarajuća znanja s
područja zaštite od zračenja.
Radiološki zahvat je opravdan ako je očekivana sveukupna korist od zahvata veća od rizika,
odnosno od možebitne štete koju pretraga može uzrokovati. Izvođači usluge, liječnik odgovoran
za provođenje radiološke pretrage i inženjer radiologije, dužni su, uzimajući u obzir svrhu i
cilj zahvata, odrediti uvjete za provođenje samog zahvata koji će bolesniku uzrokovati najmanju
moguću štetu.
Inženjer radiologije mora obaviti zahvat u skladu s dobrom radiološkom praksom, uz upotrebu
odgovarajućih sredstava za zaštitu pacijenta te uz odgovarajuću pripremu pacijenta za sam zahvat.