Rak dojke je bolest nastanak koje se u više od 90% slučajeva ne može spriječiti, ali se, ako se otkrije dovoljno rano, može u većini slučajeva izliječiti.
Mamografija je danas najbolji načina za rano otkrivanje raka dojke u žena starijih od 40 godina, a to je dob iznad koje učestalost raka dojke počinje naglo rasti. Zbog niske učestalosti raka dojke u mlađoj dobi i izbjegavanja nepotrebnog zračenja, ne preporuča se mamografiju masovno provoditi kod žena mlađih od 40 godina. Kod žena starijih od 40 godina redovitim mamografskim pregledima rak dojke može se otkriti i do dvije godine prije nego što tumor toliko naraste da se može napipati.
Primjenom mamografije za rano otkrivanje raka dojke i ranim uključivanjem hormonoterapije i kemoterapije u liječenje tako otkrivenih bolesnica u zapadnim zemljama, u čemu prednjače Sjedinjene Američke Države, smrtnost od raka dojke je smanjena za više od 30%. Na temelju takvih rezultata Američko nacionalno društvo za borbu protiv raka i druge organizacije preporučuju da se svakoj ženi starijoj od 40 godina mamografija napravi jedanput godišnje popraćena liječničkim pregledom dojki.
U slučaju povećanog rizika (npr. žene s mutacijama BRCA1 i BRCA2 gena) s redovitim mamografskim pregledima treba početi ranije, već od 25. godine života ili najmanje deset godina prije nego kod ostalih žena s prosječnim rizikom. Treba napomenuti da moderni aparati za mamografiju upotrebljavaju x-zrake vrlo male energije, a apsorbirana energija po jednom snimanju najčešće nije veća od 30 µGy, što je daleko manje od doze zračenja koja bi mogla izazvati bilo kakve štetne posljedice. Čak i zbirna doza nakon dvadesetak i više mamografija nije dovoljna da bi izazvala bilo kakve štetne posljedice ili nastanak tumora. Kao i bilo koja druga metoda pretrage ljudskog organizma i mamografija ima oko 8-10% lažno negativnih nalaza, a to znači da se njome ne uspije uočiti tumor koji je već prisutan. Zato se kod ikave sumnje mamografija nadopunjava drugim pretragama (ultrazvuk, CT, MR).
Mamografija se u slučaju pojave bilo kakvih sumnjivih simptoma ili uočljivih ili palpabilnih promjena može i treba učiniti kod svih pa i mlađih žena, ali tada ju treba učiniti između 4. i 8. dana od početka menstrualnog krvarenja kada su dojke najmanje nabrekle. Gotovo uvijek je kod mlađih žena mamografiju potrebno nadopuniti ultrazvučnim pregledom, a neki stručnjaci čak ultrazvučni pregled preporučaju kao bolju i jedinu metodu za pregled i rano otkrivanje tumora kod mlađih žena. Mamografiju uvijek valja učiniti prije bilo kakvih intervencija na dojki kao što su punkcije ili biopsije (uzimanje uzorka tkiva kirurškim putem).
Rak dojke je najsmrtonosnija zloćudna bolest žena u Hrvatskoj, a u dobi između 40-te i 50-te
godine života uzrokuje veću smrtnost od svih drugih bolesti zajedno! Dijagnosticiranje raka dojke temelji se na palpacijskom pregledu, ultrazvučnoj dijagnostici i mamografiji.
U Hrvatskoj je 400.000 žena između 50-te i 60-te godine života, kojima je mamografski pregled obvezan, a sad se granica pomiče i na žene iznad 40 godina starosti. Prema statističkim pokazateljima za 2000. godinu u našoj zemlji je registrirano 2700 žena novooboljelih od raka dojke. Od toga broja statistički polovica žena umire! Rak dojke je izlječiv ako se otkrije na vrijeme, a manji je od 1 centimetra. Zbog toga je nužan i mamografski pregled. Na žalost u nas je zbog malog broja mamografa «pokriveno» svega 6% žena! Na red za mamografiju u mnogim regionalnim centrima čeka se i po godinu dana. Po regijama rak dojke najčešći je u gradu Zagrebu, Dubrovačko-neretvanskoj te Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Glavni uzroci ovakvoga poraznog stanja jesu siromašno, neorganizirano i neučinkovito preventivno zdravstvo.
Siromašno zdravstvo se očituje u nedostatku ultrazvučne i mamografske opreme u mnogim
regionalnim mjestima Hrvatske. Pokazatelj kretanja prema još siromašnijem zdravstvu je
i smanjenje sredstava iz državnog proračuna za više od milijardu kuna u odnosu na prošlu godinu.
Neorganiziranost zdravstva se očituje u slaboj razlučivosti prioriteta. Po poraznoj statistici
raka dojke ovaj veliki javnozdravstveni problem trebao bi dobiti prioritet.
Neučinkovita preventivna zdravstvena zaštita proizlazi iz nepokrivenosti primarne zdravstvene
zaštite ginekologom, te iz needuciranosti većine liječnika primarne zdravstvene zaštite u pružanju usluge preventivnog palpacijskog pregleda dojke. Kako bi se stvari pokrenule s mrtve točke, svoj prinos daju mnoge nevladine udruge. Tako je Hrvatsko senološko društvo prikupilo
potrebna financijska sredstva za kupnju mobilne mamografske jedinice koja će, putujući iz mjesta u mjesto diljem naše zemlje, raditi mamografski skrining, pregledavajući tako dnevno do 40 žena u dobi iznad 40-te godine života.
Udruge i sindikati traže i zakonska rješenja ove teške situacije. Zakonom bi se obvezalo ginekologe na provođenje besplatnih sistematskih pregleda jedanput godišnje za sve žene.
Ti pregledi bi uključivali i pregled dojki ultrazvukom za žene ispod 40-te godine života, a mamografijom bi bile dijagnosticirane žene iznad 40-te godine života.
Za uspjeh u liječenju raka dojke potrebno je u primarnu zdravstvenu zaštitu uključiti ginekologa, unaprijediti preventivni rad i u standarde minimalne dijagnostičke opreme svakog doma
zdravlja uključiti ultrazvuk i mamograf.
Stopa smrtnosti od raka dojke na 100.000 stanovnika u Europi prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije iz 1998.
1. Mađarska 34,23
2. Velika Britanija 32,65
3. Slovenija 29,33
4. Hrvatska 29,25
5. Češka 28,83
6. Njemačka 28,81
7. Austrija 27,74
8. Slovačka 26,05
9. Estonija 25,25
10. Portugal 24,44
11. Rusija 23,73
12. Rumunjska 22,43
13. Bugarska 20,39
14. Grčka 20,83
15. Bjelorusija 19,09
Kakva je to bolest i koliko je česta u ženskoj
populaciji?
Rak dojke je bolest nepoznatog uzroka, u ranom stadiju nesigurne dijagnoze, a u višim stadijima
upitne prognoze (uglavnom loše) i terapijskog rezultata. Ako se rano otkrije, u vrlo visokom
postotku je izlječiva bolest. U većini zemalja u stalnom je porastu, te će se danas razviti tijekom
života kod jedne od devet američkih žena (a kroz nekoliko sljedećih godina pretpostavlja se u jedne od sedam žena!), a u najrazvijenijim zemljama Zapadne Europe i Sjedinjenim Američkim Državama predstavlja najčešći oblik zloćudnog tumora i najčešći uzrok smrti od malignih bolesti.
Incidencija (učestalost pojavljivanja) raka dojke žena u nas je također u značajnom porastu. Tako je 1973. godine incidencija bila 39,8 na 100.000 žena, a 1989. godine 57,5 na 100.000 žena u Republici Hrvatskoj. Iskustveni podaci u našoj regiji ukazuju na 15% do 20%-tno povećanje broja žena s rakom dojke nakon Domovinskog rata, što predstavlja značajan porast incidencije raka dojke na našem području.
Rijetko se javlja u žena prije 30-te godine života (svega 0,3% karcinoma dojke), s porastom
životne dobi incidencija se znatno povećava, a najveća učestalost je između 50-te i 70-te godine
života. Zbog toga se životna dob smatra jednim od značajnijih čimbenika rizika nastanka raka dojke.
Koje žene spadaju u tzv. rizične skupine za razvoj raka dojke ?
Kao što sam već spomenuo, životna dob (starost žene) značajan je čimbenik rizika razvoja raka
dojke, pa žene starijih dobnih skupina, osobito od 55-te do 70-te godine života spadaju u
rizičnu dobnu skupinu. Primjerice, incidencija raka dojke u našoj zemlji je u dobnoj skupini
40 – 44 godine 75,8/100.000 žena, a u dobnoj skupini 60 – 64 godine vrtoglavih 208,9/
100.000 žena. Prema najnovijim američkim podacima incidencija
raka dojke se povećava proporcionalno s porastom životne dobi žena od 40-te do 79-te godine
života (National Institutes of Health; 1991. NIH Publication no. 91-2789).
Drugi, još značajniji čimbenici nastanka raka dojke su pozitivna osobna anamneza raka dojke
i pozitivna obiteljska anamneza raka dojke po ženskoj crti nasljeđivanja (rak dojke majke, sestre
ili kćeri). Istraživanja pokazuju porast rizika razvoja raka dojke i do 50% u skupini žena s
više bolesnica s rakom dojke u obitelji, te se pozitivna obiteljska anamneza raka dojke smatra
glavnim rizičnim čimbenikom. Pored ova tri glavna, postoje i brojni drugi, manje ili više značajni čimbenici rizika nastanka raka dojke. Među mnogobrojnima najčešće se
spominju: rana prva mjesečnica, kasna menopauza, nerotkinje, kasna prva trudnoća (nakon 30-te godine života), manji broj poroda i kratko dojenje, ranije bolesti dojke zbog kojih je vršena
biopsija (atipična hiperplazija, npr.), prehrana koja sadrži životinjske masti i meso, nekontraceptivni hormoni-estrogeni koji se uzimaju duže vremena tijekom menopauze, zračenje dojke itd.
Koliko je vremena potrebno od početka razvoja
raka dojke do trenutka kada on postane
dijagnostički vidljiv?
Proučavanja brzine rasta tumora vrše se na pokusnim životinjama određivanjem volumena
tumora nakon isteka određenog vremena (autoradiografskom metodom, metodom flow cytometrije itd.).
Među tumorima postoje velike razlike u brzini rasta, pa je različitim istraživanjima brzine rasta približno utvrđeno da je potrebno 5 godina od početka nekontroliranog rasta neke stanice do tumora veličine mase od 1 grama. Tek tada on postaje dijagnostički
“vidljiv”, naravno, uz pretpostavku svjesne periodičke primjene metoda ranog otkrivanja raka dojke. Kad je riječ o raku dojke, suvremenim dijagnostičkim metodama (u prvom redu
nativnom mamografijom, a danas i magnetskom rezonancijom) tumor se može otkriti znatno prije nego se može napipati u dojci, tj. dok je klinički okultan, a žene su istovremeno bez ikakvih znakova bolesti.
Na tehnički kvalitetnoj nativnoj mamografiji (naravno, uz pozorni pregled i veliko iskustvo radiologa) rak dojke se može pouzdano dijagnosticirati veličine promjera 0,5 do l cm, a magnetskom rezonancijom i manji. Na nedavno završenom 14. Kongresu radiologa
Europe, nativna mamografija se još jednom navodi kao glavna i dijagnostički najučinkovitija
metoda u organiziranim akcijama probira (skrininga) raka dojke žena.
Nabavkom suvremenih mamografskih uređaja učinjen je znatni napredak u otkrivanju sve manjih karcinoma dojke.
Primjerice, dok je 80-tih godina u KB Split prosječna veličina tumora otkrivenih mamografijom bila između 3 i 4 cm, danas je to gotovo rijetkost, u sve većem broju dijagnosticiramo tumore promjera 1 – 2 cm. To predstavlja značajan pomak ranijem otkrivanju
raka dojke, te značajno povećava postotak izliječenih žena.
Koje dijagnostičke pretrage žene trebaju raditi kako bi se rak dojke otkrio u početnom stadiju?
Postoji više tehnički potpuno različitih metoda kojim a se može otkriti rak dojke u ranom stadiju.
To su sljedeće metode:
nativna mamografija dojki, ultrazvuk dojki i magnetska rezonancija.
U najnovije vrijeme ohrabruju rezultati ranog otkrivanja raka dojke posve novom, neinvazivnom metodom, bez ionizirajućeg zračenja T Scan (Trans Spectral Impedance Scanning).
Uz nabrojene dijagnostičke metode tu je uvijek i klinički pregled liječnika te nezaobilazna
patohistološka pretraga, koja se uvijek izvodi ciljano kad se ovim metodama u dojci nađe
promjena sumnjiva na rak dojke. Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke. Glavni
nedostaci nativne mamografije su: primjena ionizirajućeg zračenja, znatno smanjena
dijagnostička pouzdanost u žena mlađe životne dobi (gusto žljezdano tkivo dojke koje “prekriva”
manje tumore dojke), teškoće interpretacije mamograma nakon operacijskih zahvata na
dojci, postojanje tumora slične gustoće kao i okolno normalno tkivo dojke itd. Nedostatak
ultrazvučne dijagnostike dojke je izrazito slaba mogućnost prikaza patognomoničnih mikrokalcifikata dojke koji se često javljaju u karcinomu dojke, zatim otežan pregled dojki velikog volumena itd.
Glavni nedostatak magnetske rezonancije je njena nedostupnost velikom broju žena i
visoka cijena pretrage, slaba mogućnost prikaza mikrokalcifikata itd.
No, kao što sam već ranije spomenuo, nativna mamografija je standardna i najznačajnija metoda
u analizi raka dojke. Koristi se u sljedećim slučajevima:
a) za potvrdu ili isključenje klinički sumnjive tumorske tvorbe u dojci,
b) za prijeoperacijsku lokalizaciju raka dojke i isključenje multicentričnih tumora u svrhu primjene poštednijih kirurških
zahvata i,
c) za rano otkrivanje raka dojke, gdje se ona pokazala kao najučinkovitija tehnika pregleda
za većinu žena, a osobito žena starijih od 40 godina života.
Na snimkama nativne mamografije rak dojke se obično prikazuje kao nepravilna i
neoštro ocrtana sjena, različite veličine. Ukoliko je infiltrirana (prožeta) koža dojke, naći će se
zadebljanje kože uz manje ili više izraženu deformaciju dojke. Retroareolarni rak dojke vrlo često dovodi do uvlačenja bradavice dojke, što je u nekim slučajevima i prvi klinički znak raka dojke. Pored navedenoga, na snimkama nativne mamografije često se vide mikrokalcifikati kao rani znak raka dojke, nerijetko i bez vidljive sjene tumora na snimci. Maligni mikrokalcifikati, za razliku od benignih, veoma su sitni (“prašinasta” izgleda), promjera 0,2 do 0,5 mm u skupinama od po 5 ili više kalcifikata na ograničenom području dojke. Na kvalitetnim nativnim snimkama mogu se naći u 45 do 50% karcinoma dojke, a u histološkim preparatima i do 80% tumora. Tu je velika prednost nativne mamografije u odnosu na sve druge metode pregleda dojki, a druga njena prednost je mogućnost otkrivanja tumora veličine 0,5 do 1 cm, kada je rak
dojke klinički okultan, tj. nezamijetan. U praktičnom radu obično se primjenjuju sve
ove metode, ovisno o stupnju njihove dostupnosti, životnoj dobi i fiziološkom stanju žene.
Najčešće primjenjivane metode ( uvijek su komplementarne metode, jedna drugu ne isključuju!)
nativna su mamografija i ultrazvuk dojki.
U kojoj bi životnoj dobi trebalo započeti s ovim pretragama i koliko često ih treba raditi?
To je veoma važno praktično pitanje na koje nije toliko teško odgovoriti koliko je teško
odgovarajuće stručno-provedbene preporuke provesti u praksi. Naime, to pitanje izravno
zadire u ”pitanje svih pitanja” kad je riječ o ranom otkrivanju raka dojke žena. Naime, postoje
svi razlozi za organizaciju sistematskih pregleda žena u svrhu ranog otkrivanja raka
dojke: bolest je česta i ozbiljna, neliječena ima smrtni posljedak, postoje učinkovite i dostupne
metode ranog otkrivanja, a rano otkrivanje i liječenje značajno smanjuje smrtnost žena. Lako
je sve ovo reći, ali je izrazito teško provesti u djelo, pa čak i u zemljama sa znatno većim
zdravstvenim standardom nego što je u našoj zemlji. Dobra organizacija ovih pregleda pretpostavlja postojanje brojnih pretpostavki kao što su: odgovarajuća dijagnostička oprema (dostatni broj mamografskih aparata i ultrazvučnih uređaja), dobro trenirani (iskusni) visokostručni djelatnici, primjerena razina stručne svijesti o valjanosti ovih pregleda, stupanj zdravstvene prosvijećenosti žena i dostatna financijska sredstva za organizaciju, provođenje i periodičko ponavljanje sistematskih pregleda. Iako u našoj zemlji postoje pozitivna iskustva u provođenju sistematskih pregleda dojki (najopsežnija takva akcija u nas provedena je upravo u našoj županiji prije dvadesetak godina), danas smo daleko od realne mogućnosti provođenja jedne takve sveobuhvatne akcije. Zbog toga, za sada ostaje jedina mogućnost (na temelju osobne svijesti i odgovornosti za vlastito zdravlje te stručne potpore liječnika) individualnih pregleda
žena u svrhu ranog otkrivanja raka dojke, jer samo rano otkriveni rak dojke (klinički nezamijetan dok se još ne može napipati) pruža gotovo stopostotnu mogućnost izlječenja.
S pregledima žena u svrhu ranog otkrivanja raka dojke valja započeti u dobi od 35 do 40 godina,
a preglede periodički ponavljati ovisno o starosti žena i postojanju prije navedenih čimbenika
rizika razvoja raka dojke.
Tako, prvi mamografski pregled treba učiniti svaka žena s navršenih 35 do 40 godina života
(bazna nativna mamografija), te ukoliko ne spada u rizičnu skupinu za češći razvoj raka
dojke, pretragu ponavljati svake dvije godine. Žene rizične skupine (bez obzira na dob) te žene
nakon 50 godina starosti trebaju vršiti nativnu mamografiju svake godine.
Ultrazvuk dojki (nema zračenja, može se često ponavljati itd.) u dobi do 35 godina treba raditi
po odredbi obiteljskog liječnika, a nakon 35 do 50 godina starosti jednom godišnje ukoliko žena
ne pripada rizičnoj skupini, a ukoliko spada u rizičnu skupinu, dva puta godišnje.
Magnetsku rezonanciju dojki valja činiti prema dostupnosti u strogo određenim slučajevima,
po odredbi liječničkog tima za bolesti dojke (onkolog, kirurg, radiolog itd.)
Može li rak dojke i pored svih dijagnostičkih mogućnosti proći neopažen, odnosno, znači li
negativan nalaz dijagnostičkih metoda 100% tnu sigurnost da raka dojke nema?
Nažalost, i pored svih tehnički besprijekornih dijagnostičkih metoda, rak dojke može ostati
neotkriven. Ili, odgovarajući na drugi dio vašeg pitanja, negativan nalaz dijagnostičkih pretraga dojke ne znači i stopostotnu sigurnost da raka dojke i nema. Rak dojke je veoma složena bolest
u svim svojim aspektima, s još uvijek brojnim biološkim nepoznanicama, pa je poznato postojanje presadnica (proširenost tumora u druge dijelove tijela) i smrtni posljedak bolesti, a da
primarni rak dojke nije otkriven. Srećom, takve su pojavnosti ipak rijetkost.
Mogu li samopregledi dojki zamijeniti ili umanjiti važnost dijagnostičkih metoda ?
Ni u kojem slučaju. Samopregled dojki podrazumijeva klinički pregled dojki (pogledom i pipanjem dojki i pazuha) koji vrši sama prethodno obučena žena. Ova vrsta pregleda niti umanjuje, niti može zamijeniti medicinske dijagnostičke pretrage. Ali, ona se odlično uklapa u svekolike napore zdravstvene struke i društvene zajednice u poboljšanje rezultata liječenja raka dojke.
Redovito prakticirajući samopreglede dojki (a istraživanja pokazuju da žene samo za nekoliko
postotaka slabije uspijevaju napipati tumore u dojci, a preko 90% žena s rakom dojke isti su
same otkrile!) raste svijest žene o odgovornosti za vlastito zdravlje, te se žene u pravilu češće
odlučuju za redovite godišnje kliničke preglede dojki kod liječnika, za nativnu mamografiju ili
ultrazvuk itd. U razvijenim, zdravstveno visoko prosvijećenim zemljama, značajni postotak
žena provodi redovite mjesečne samopreglede dojki, te se zahvaljujući tome i organiziranim
naporima zdravstvene struke (uz neupitnu dostupnost dijagnostičkih metoda) otkrivaju tumori
male veličine, kad je bolest u većine bolesnica ograničena na dojku (lokalna) što rezultira
visokim postotkom izlječenja. Naime, uvijek valja imati na umu da se razvoj raka dojke ne
može spriječiti, ali se može otkriti u ranom stadiju (ili barem ranijim stadijima!) kada su rezultati liječenja izvanredno dobri.
Tome svakako pridonosi svijest žene o potrebi očuvanja vlastitog zdravlja, što se pak očituje i kroz provođenje samopregleda dojki. Dakle, preporuka je svim ženama u dobi iznad 40 godina života, redovito jednom mjesečno prakticirati samopreglede dojki
(najbolje nakon menstruacije, a kad prestanu menstruacije odabrati dan po vlastitom izboru!).
U tu svrhu preporučam provoditi postupak samopregleda koji je preporučila Hrvatska liga
za borbu protiv raka.
Prvi mamografski pregled svaka žena treba učiniti s navršenih 35 do 40 godina života
(bazna nativna mamografija), te ukoliko ne spada u rizičnu skupinu za češći razvoj raka dojke,
pretragu treba ponavljati svake dvije godine. Rak dojke je veoma složena bolest u svim svojim aspektima, s još uvijek brojnim biološkim nepoznanicama, pa je poznato postojanje presadnica (proširenost tumora u druge dijelove tijela) i smrtni posljedak bolesti, a da primarni rak dojke nije otkriven. Srećom, takve su pojavnosti ipak rijetkost.
MAMOGRAFIJA
Mamografija je rendgenološko prikazivanje tkiva cijele dojke u dva smjera na rtg filmu. U tu svrhu koristi se aparatura prilagođena snimanju mekih česti, s molibdenskom anodom, koja daje najpovoljniji spektar mekih rtg zraka, jačine između 18 i 40 kV.
Za prikaz dojke upotrebljavaju se specijalni rtg filmovi 5 – 10 puta osjetljiviji od standardnih,
jednoslojni, i specijalne mamografske kasete opremljene s po jednom stražnjom folijom, što
osigurava najveću moguću oštrinu i rezolucijsku moć. Uobičajeni smjerovi snimanja su kraniokaudalni i medio-latelarni, ali se snimanje može prilagoditi i drugim, kosim smjerovima.
Važno je da čitava dojka bude vizualizirana na filmu, a koriste se i specijani tubusi kojima se
dojka komprimira. Također, treba biti prikazana torakalna stijenka i pazušna jama.
Prikaz cijele dojke u kranio-kaudalom smjeru, a posebno prikaz pazušnih jama, na profilnoj
snimci kod pacijentica s krupnijim dojkama često nije moguć, ukoliko je aparat opremljen
samo standardnom veličinom kliznog stola za ulaganje filmova formata 18x24. Zbog toga se
preporuča nabaviti aparat koji raspolaže i većim formatom kliznog stola, za kasete 24x30.
Koristimo tri vrste kaseta: Agfine Mr Detail kasete s mamoray folijama, Kodak MIN-R
kasete s Kodak MIN-R folijama i Kodak MIN-R kasete s Kodak MIN-R 2190 folijama.
Posljednje kasete sadrže nešto brže folije koje upotrebljavamo kod pacijentica između 30 do
45 godina, kod kojih su dojke osjetljivije na hormonske oscilacije u toku ciklusa, a zbog
vitalne važnosti promptnog snimanja nismo ih u mogućnosti naručiti za snimanje u vremenu
od 6. do 10. dana ciklusa, kad je najoptimalnije učiniti mamografiju.
Filmovi koji se koriste za mamografiju obavezno su jednoslojni. Ti filmovi su nižeg
kontrasta, nego standardni radiografski filmovi, ali im je oštrina veća. Kod ulaganja filma u
kasetu treba paziti da ona strana filma na kojoj se nalazi fotografska emulzija bude okrenuta
prema foliji u rtg kaseti. Koristimo Kodakove MIN-R filmove.
Prema podacima iz “Plave knjige” za mamografiju jedne dojke u dva smjera potreban je jedan inž. med. rad. i jedan liječnik specijalista radiolog, a svaki od njih ima 15 min. vremena da odradi svoj dio pretrage. Prema tome, optimalan broj pacijenata u jednoj smjeni bio bi 12 pacijenata
Kod naručivanja pacijentica s redovitim menstruacijskim ciklusima treba uzeti u obzir
činjenicu da su dojke organ na koji jako djeluju hormonske oscilacije u toku menstruacijskog
ciklusa, te da su “najmirnije” u vremenu od 6. do 10. dana ciklusa. Zbog toga se preporuča
naručiti pacijentice na snimanje dojke u tom razdoblju. Prva mamografija preporuča
se napraviti u 40. god. života, i to se zove “bazična mamografija”. Uz svaku sljedeću kontrolnu
mamografiju nužno je priložiti sve ranije snimke, jer to omogućuje radiologu da sa većom
sigurnošću utvrdi eventualne promjene u tkivu dojke. Redovni kontrolni pregledi preporučuju
se svake dvije godine, s tim što treba naglasiti da je obrada pacijenta potpuna ako svakih 6
mj. obavi pregled kirurga i jednom do dva puta godišnje UZV.
Radni pult opremljen je upravljačkim tipkama i numeričkim pokazivačima za sve važne funkcije
uključivanje aparata, biranje vrijednosti kV i mAs, odabir veličine fokusa zatamnjenja
kod korištenja iontomata, uključivanje auto matske dekompresije dojke nakon expozicije,
te također dvije tipke za uključivanje zračenja koje osiguravaju da se osoba koja snima nalazi
iza zaštitnog zida. Tu se nalaze signalne lampice koje upozoravaju na moguće pogreške:
1. u klizni stol nije uložena kaseta ili nije promijenjena exponirana kazeta;
2. klizni stol nije učvršćen za temeljnu ploču;
3. nije uložen vanjski zaslon kod snimanja s
malim formatom filma 18x24.
Na rtg stativu se, također, nalaze pokazivači koji obavještavju o:
1. kutu snimanja (aparat ima zakretno područje do 135° u smjeru kazaljke na satu i 180° u
smjeru suprotnom od kazaljke na satu.
2. komprimiranoj debljini objekta – obzirom na komprimiranu debljinu u milimetrima
određuju se kV i mAs (npr. za komprimiranu debljinu dojke od 56 mm koristit ćemo 28 kV
i 100 mAs-a).
3. optimalnoj jačini kompresije koja iznosi oko 7 kg i, ukoliko je postignuta, svijetli zelena lampica.
Na stativu se nalazi rtg cijev sa zaslonom, uređaj za kompresiju dojke i klizni stol koji
se učvršćuje za temeljnu ploču. Rtg cijev ima molibdensku anodu te dva fokusa: veliki fokus
koristimo za standardno snimanje, a mali za tehniku povećavanja.
Zaslon se sastoji od:
1. molibdenskog filtera debelog 30 μm
2. ogledala koji je montirano u izlaznom snopu zračenja
3. lampe za osvjetljavanje objekta koje pokazuje polje zračenja
4. unutarnje i vanjske zaslonske ploče – unutarnja zaslonska ploča se koristi za klizni
stol veličine 24x30, a vanjska za 18x24 ili kod parcijalne kompresije
5. plastične zaštite za lice pacijenta koja sprečava da glava pacijenta uđe u polje zračenja.
Pokretni stol postavljen je na temeljnu ploču.
Postoji u dvije veličine: 24x30 i 28x24 s Bucky rešetkom. Uz ovaj aparat može se naručiti
i povećavajući klizni stol veličine 18x24 s povećavajućim faktorom 1,8 ili 1,5 koji služi za
jednostavno snimanje ciljanih makro snimki suspektnog dijela dojke.
Ukoliko izaberemo klizni stol veličine 18x24, a ne postavimo vanjsku zaslonsku ploču u zaslon
aparata, ovaj pametni aparat će nam onemogućiti eksponiranje i time zaštititi pacijenta od šireg
snopa zračenja nego što je potrebno. Međutim, ukoliko izaberemo klizni stol veličine 24x30, a
ostavimo vanjsku zaslonsku ploču učvršćenu u aparatu, eksponiranje će biti moguće, ali će snop
biti sužen na veličinu 18x24. I tako sve četiri snimke, ako se ne pazi ...
Gotovo sve ostale pogreške u radu su spriječene, npr. pomoću prekidača koji detektira je li
eksponirana kaseta promijenjena (ako nije, automatski je onemogućeno eksponiranje filma).
Svi stolovi imaju prekidač koji detektira je li kaseta uložena i je li eksponirana kaseta promijenjena.
Na kliznom se stolu nalaze oznake filmova: tri lijeve i tri desne pomične oznake za označavanje
odabranog smjera snimanja (krano-kaudalni cc, medio-lateralni ml, te kose snimke mlo).
Kompresija dojke može se izvoditi na dva načina: motorički ili ručno. Za motoričku kompresiju
predviđena su dva nožna prekidača lijevi za spuštanje kompresije i desni za podizanje
kompresije.
Ručna kompresija ostvaruje se s dva okretna gumba koja se nalaze na stativu.
Velika prednost ovog aparata je mogućnost uključivanja automatske dekompresije nakon
ekspozicije pomoću, za to namijenjene, upravljačke tipke na radnom pultu.
Ekspozicija se može podešavati ručno odabirom vrijednosti kV i mAs, te pomoću AEC iontomata. Kod upotrebe iontomata kV se određuju ručno, a mAs automatski određuje iontomat.
U kliznom stolu nalaze se tri detektora iontomata koji određuju zatamnjenje, s time da sami
možemo odrediti gradaciju zatamnjenja koristeći tipke na komandnom stolu.
Tehnika snimanja:
Pacijent se skine do pojasa. Gonade zaštitimo zaštitnom pregačom. Obzirom na veličinu dojki
odaberemo veličinu kliznog stola (kod veličine 18x24 obavezno koristimo vanjsku zaslonsku
ploču, a kod veličine 24x30 provjerimo je li vanjska zaslonska ploča skinuta s držača).
Postavimo kasetu u klizni stol, označimo stranu i smjer snimanja, te namjestimo visinu stativa u
željeni kut projekcije. Zatim namjestimo visinu stativa s obzirom na visinu pacijentice i postavimo dojku na klizni stol.
Kod kranio-kaudalne projekcije stavimo snimanu dojku na sredinu kliznog stola, te komprimiramo dojku pomoću kompresijske ploče, s tim što jačinu kompresije provjeravamo na pokazivaču na rtg stativu – optimalna kompresija je oko 7 kg.
Kod medio-lateralne profilne projekcije dojku postavimo između kliznog stola i kompresijske
ploče, a pacijentica podigne ruku snimane strane iznad kliznog stola i uhvati se za to predviđene
držače na stativu. Zatim komprimiramo dojku, pri čemu također treba paziti na nabore kože,
te da je bradavica okomita na film. Na profilnoj snimci treba, osim tkiva dojke, biti prikazana
polju zračenja smije se nalaziti samo snimana (komprimirana) dojka, što je poseban problem
kod profilne snimke. Zbog toga treba uputiti pacijenticu da nesnimanu dojku potiskuje rukom
i povlači van iz polja snimanja. Sljedeći korak je snimanje. Ekspozicija se određuje s obzirom na komprimiranu debljinu dojke, npr. 56 mm = 28 kV i 100 mAs. Osim vrijednosti kV i mAs treba provjeriti i je li uključena automatska dekompresija dojke nakon
ekspozicije. Svaka dojka obvezno se snima u cc I ml projekciji, a prema potrebi može se izabrati i bilo koja druga kosa snimka.
Nakon svake pacijentice sve dijelove aparata koji dolaze u dodir s kožom pacijenta treba
dezin ficirati.
Za kraj-
onima koji se bave profesionalno bolestima dojke.
Hvale vrijedan sadržaj koji neće ostaviti ravnodušnog posjetitelja ove stranice.
Ove stranice posvećene su svima koji žele naučiti sve o snimanju grudi u praksi.
Veliki broj prikaza kao i atraktivan atlas sa snimcima mamografije još je vrjednije objašnjen
zahvaljujući iskustvu dr. Williama Eklunda bivšeg profesora radiologije sa sveučilišta u
Illinoisu u Peoriji.
Ovo su službene stranice European Society for Breast Imaging na kojima možete pronaći
podatke o radu udruge i postati njihov član. Stranice također imaju u ponudi i vodič koji
sadrži trening za specijaliste i subspecijaliste u radiologiji dojke.
Izdvojio bih ove stranice kao vrlo zanimljive jer ovdje se nalazi apsolutno sve o karcinomu dojke
počevši od njegovog razvoja preko dijagnoze, do liječenja i posljednjih metoda i sredstava
kojima se liječi ova opaka bolest . Nekoliko zanimljivih slučajeva pronaći će radiolozi za
svoje usavršavanje, ali izvedba samih snimaka je prosječna. Od velike pomoći biti će i preko 80
različitih linkova koji govore o istoj temi.
www.diagnosticimaging.com/breastimaging
Jedan od najboljih portala na internetu što se tiče radiologije ostavio sam kao šećer za kraj.
Jednim klikom miša moći će te “skinuti” sve o snimanju dojke i zadržati to u pisanom obliku.
Uvijek aktualne novosti iz područja digitalne mamografije preporučam svim kolegicama
i kolegama koji drže do svoje struke i svoga zvanja.
Nema komentara:
Objavi komentar